top of page

Iskustva suvlasnika

Suvlasništvo ili ne?

Prvi puta sam za suvlasništvo čula pred tri godine (a kad razgovaram s ljudima shvaćam da ih jako puno za to još nije ni čulo)

U nekom trenutku smo imali tri psa ali malo po malo svo troje su ostarili i napustili nas 🙁 Iako smo bili odlučili neko vrijeme biti bez psa, ni mjesec dana nije prošlo kada smo shvatili da bez psa ne možemo.
Bacili smo se u potragu, nazvali sve uzgajivače redom (goldeni su oduvijek bili naši psi pa je tako trebalo i ostati) no od svih smo dobili isti odgovor: nema trenutno, bit će možda u sljedećem leglu, treba čekati bar 6 mjeseci…. (bilo je to vrijeme covida kad je potražnja za psima bila bitno veća nego ponuda)
Tada smo upoznali i Marijanu (Glamour shine) koja nam je rekla isto to, ALI ako bi uzeli u suvlasništvo, onda bi možda mogli već iz ovog legla dobiti psa.
I tada smo prvi put čuli za suvlasništvo. Činilo se neprihvatljivo imati psa koji nije samo naš, koji će morati na neke izložbe (a nas to ne veseli), a najgore od svega - kujica će trebat imati 2 legla šta znači biti 2 mjeseca sa štencima. Dva
mjeseca ćemo biti bez psa?? Grozno! Neprihvatljivo! Ali opcija je bila ili tako odmah ili čekati mjesecima za normalno vlasništvo.
Polako smo uviđali i sve prednosti suvlasništva koje je Marijana spominjala i na kraju smo pristali.
Danas imamo dva psa u suvlasništvu s Marijanom i nikada više ne bi pomislili imati samo svojega psa 😀


Toliko je puno prednosti da onih dva mjeseca s bebicama brzo zaboraviš
- od prvog dana imaš punu podršku velikog znalca, a da se pritom nikad ne pitaš “jel bi tako odgovorila i da je njen pas u pitanju”😀
- izložbe - sve dogovaramo unaprijed i ako mi imamo neke “važne” planove za taj vikend, onda će pas neki drugi vikend na neku drugu izložbu
- ali ako slučajno mi imamo planove u koje se psi baš ne uklapaju (nisu te situacije česte, ali ipak ih ima), oni ionako imaju svoj drugi dom u kojega rado odlaze (pa tamo je ekipa!) a da ne spominjem da to ne košta ništa
- hrana za pse nije nimalo zanemariva stavka kod velikih pasa, a uzgajivači imaju posebne povoljnije cijene (a sada smo i mi uzgajivači šta znači da ne plaćamo cijene iz trgovina za kućne ljubimce)
Naravno da nije svejedno je li u pitanju muški ili ženski pas. Mužjak malo češće odlazi odraditi svoj posao ali to je obično samo dan-dva i vraća se doma sretan a mi već nakon nekoliko tjedana dobijemo poruku da je posao uspješno obavio pa se zajedno s vlasnicima kujice i našim suvlasnicima veselimo prinovama i pratimo ih u razvoju (koliko već “familije” imamo po cijeloj Europi😀)
A sada smo iskusili i prvo leglo naše kujice i preživjeli to svi skupa. Pratili smo sve njene promjene u trudnoći - zanimljivo je to doživjeti, pratili smo bebice kako napreduju i posjećivali ih (i pritom se uvjerili da joj trenutno ipak nismo prioritet br.1 - štenci su njen prvi fokus i ne pati za nama, a toga smo se najviše bojali)
A da mi ta dva mjeseca, dok je ona s bebicama, ne bi bili bez psa - pa ima kod Marijane uvijek neki pas kojega treba malo socijalizirati, promijeniti mu okolinu ili šta već 😀 pa smo tako u prethodne dvije godine osim naših pasa privremeno udomili različite pse šta nam isto pomaže da uviđanjem njihovih razlika one svoje bolje upoznamo i razumijemo

Tako, ako se mene pita - suvlasništvo apsolutno DA 

Kako bi bilo sjajno da se uzgajivači mogu i dalje uspješno baviti svojim poslom a da pritom nijedan pas ne treba cijeli život živjeti samo u uzgajivačnici i biti uskraćen za život u obitelji, odlaske na izlete, na more, u planine, u park sa ekipom i sl.

Tamara, suvlasnica Koni i Titte

bottom of page